house is my religion, dj is my god

Ne zelim novu tehnologiju koja ce mi omoguciti da imam limenog ljubimca koji radi sve sto i pravi. Zelim da se izumi tehnologija koja ce Africi prociscavati vodu. Jebes antidepresive, trebaju ljekovi za oboljele od AIDS-a. Ne zelim da jadni Hrvati napokon shvate da im EU nece naskoditi. Jebes to. Think global. Zelim da EU rijesi krize unutar sebe same. Jer jedino ce tako postojat netko tko bi se odupro americkoj politici. Ne Bushu. Iako je on uzasno antipatican i odvratan covjek, poslije njega ce doc netko isti takav. Previse je veza, previse je jako ustrojena drzava da bi doslo do promjene te osvajacke politike. A ljudi se nece promijeniti. Mase su povodljive. Mislili smo nakon 1. svjetskog rata, nikad se nece ponoviti. Mislili smo da ce Amerikanci nakon Koreje shvatiti. Nisu. Nakon Vijetnama. Opet nista. Hiroshima i Nagasaki, zaboga. Ne. Irak. Ma kakvi. Jos malo pa ce i Iran. Sto je slijedece? do kad ce? Tko im se moze suprotstaviti? Europska unija je jedino sto mi pada na pamet. A ako se ne rijese krize unutar nje... Npr. problem granica EU. Turska vec 20 godina pokusava uci. Primanjem nje, EU prima sve njene probleme. Problemi granica sa Sirijom, Gruzijom... Fundamentalizam koji samo ceka kad ce buknuti. Naravno, unija moze Tursku ucjenjivati. Kada rijesite probleme unutar drzave, prestanete se tako odnositi prema nacionalnim manjinama, tek onda cete uci. Ali nije sve tako jednostavno. Turska je u NATO-u, lize dupe amerikancima. Nda, izgubila sam se. Idemo dalje. Do promjene svijesti Amerikanaca nece doci. Kao sto sam rekla, mase ne misle. Misle pojedinci. Kojih je, nazalost, jako malo. Dobro je jedan novinar rekao. Neznam tko je to rekao i kada, i neznam sto je tocno rekao, ali bilo je otprilike ovako: "Kada osjetis trnce ugode i topline dok politicar drzi svoj vatreni govor, bjezi od njega. Uzet ce ti dusu, vise necer biti sposoban razmisljati vlkastitom glavom." I s tim se potpuno slazem.
Mogla bih o svemu ovome satima, ali tako mi se spava da vise ni ne razmisljam suvislo.
Toliko je zla na svijetu, toliko zla. Kauboji i Indijanci, spanjolski konkvistadori koji su davali Indijancima deke za pokrivanje zarazene tifusom, od cega su milijuni umrli. Pa glad u Africi, siromastvo ljudi diljem svijeta, izrabljivanje djece, ropstvo, ratovi, nehumano odnosenje prema zivotinjama, lov radi zabave, nevini u zatvoru i ubojice na slobodi, korumpiranost, nasilje, bolesti, cinjenica da je naoruzanje skoro najveca i najprofitabilnija grana proizvodnje....

Osjecam se kao da je tezina cijelog svijeta meni na ramenima. I osjecam se prokleto odgovorno. Mozda je to dio odrastanja. Jedna sestnaestogodisnjakinja u potrazi za smislom kojega nema.

Ne mogu nista promijeniti. A zelim promijeniti sve.

A nove generacije dolaze, stvari se zaboravljaju.

Nitko nikada nista nece nauciti.

UVJERITE SE SAMI: ŠTO SE SKRIVA U POZADINI "BLJEŠTAVIH" PREDSTAVA

U knjizi Michael, Jerryjev brat London prati životnu priču Micheala, čistokrvnog terijera, kojega igra sudbine baca u svijet dresiranih životinja. U desetak poglavlja koja čine srž knjige (poglavlja 23 - 33) London opisuje okrutnu zbilju dresiranja životinja za predstave. To je priča o užasu, sa sekvencama koje se nižu jedna groznija od druge. To su priče o strahovitom zlostavljanju, batinjanjima, mučenjima. Iako bi se iz ove mučne selekcije terora i boli mogli izdvojiti mnogi odlomci, nekoliko izvadaka koji slijede pripadaju najupečatljivijim dijelovima knjige:


Spustivši jednu željeznu stolicu i pričvrstivši je dobro na njeno mjesto na podu, Mulcachy se spremao da ga nauči prvu vještinu. Ben Bolta, koji se rodio u džungli i odrastao u džungli, prisilit će da sjedne na stolicu smiješno i tragično oponašajući ljudsko biće. Ali Mulcachy još nije bio sasvim spreman. Prva lekcija straha mora se trajno usjeći u tigrov mozak.
Stupivši na sigurnu udaljenost, on ošinu Ben Bolta po nosu. Zatim to još jednom ponovi. Učinio je to jedno dvadesetak puta pa još dvadeset puta. Kad god bi okrenuo glavu, uvijek bi ga udarac biča pogodio po strahovito izranjenom nosu, jer je Mulcachy kao krotitelj-stručnjak dobro rukovao bičem i uvijek je nepogrešivo pecnuo, opalio i ujeo Ben Bolta po nosu, kamo god ga Ben Bolt u tom času okrenuo.
Kad bi to postalo luđački neizdržljivo, on bi skočio, ali su ga svaki put povukla natrag ona desetorica snažnih ljudi, što su držali kraj njegovog konopa. Prezir, bijes i namjera, da uništava, nestadoše potpuno iz raspaljenog mozga životinje; umjesto toga osjećaše samo strah, neprestano i samo strah, paničan i bijedan strah pred tom sićušnom ljudskom mrvicom, koja ga je progonila nanoseći mu takvu bol.
I učenje prve majstorije započe. Mulcachy je udarao stolicu snažno drškom biča, da privuče pažnju životinje, i onda zamahnu snažno bičem prema njegovu nosu. Istoga časa jedan pomoćnik zarije željeznu viljušku kroz rešetke u njegova rebra, da ga prisili, da se odmakne od rešetke i da priđe k stolici. Tigar se zguri naprijed, a onda se opet povuče uz željezne šipke. Mulcachy ponovo lupi stolicu, i ošinu njegov nos, a pomoćnik ga ubode u rebra, tako da je bolom bio prisliljen da krene prema stolici. To se neprestano ponavljalo, četvrt sata, pola sata, cijeli sat; jer je čovjek životinja imao strpljenje bogova, a tigar je bio samo pripadnik džungle. Tako krote tigrove. Taj glagol zaista znači ono, što kaže. Životinja, koja predstavlja, slomljena je. Nešto se slomi u njoj, prije nego što se pokori i izvede majstorije pred gledaocima, koji za to plaćaju.
Mulcachy naredi nekom pomoćniku, da zajedno s njim stupi u arenu. Kako nije mogao prisiliti tigra da ravno sjedne na stolicu, morao je upotrijebiti drugo sredstvo. Uže, koje je bilo vezano za Ben Boltov ovratnik, uvuku kroz rešetke i provuku kroz koloturnike na vrhu kaveza. Na Mulcachyjev znak ljudi potegoše uže. Režeći, boreći se u nastupu luđačkog straha pred tim novim nasiljem, Ben Bolt bi polagano dignut s poda u zrak, dok nije visio sasvim u zraku, gdje se okretao, previjao i borio. Obješen je bio za vrat kao čovjek, kojega vješaju, pa mu se dušnik stisnuo, i on poče da se guši. Previjao se i vrtio, a njegovi sjajni mišići dopuštali su mu, da se savije gotovo u klupko.
Koloturnik, koji je jurio kao čekrk po žici iznad njih, omogućio je pomoćniku da ga uhvati za rep i povuče po zraku do mjesta iznad stolice. Dok je njegovo nemoćno tijelo bilo tako povlačeno za rep, a Mulcachy svojom željeznom viljuškom bo njegov grudni koš, uže najednom popusti, i Ben Bolt se s vrtoglavicom u mozgu nađe na stolici. Onoga trena kad je htio skočiti na pod, dobije udarac u nos teškim drškom biča, a slijepi mu se metak upravo rasprsnu u nozdrvi.
Njegov se luđački strah i bol podvostruči. Odskoči, da pobjegne, ali Mulcachyjev glas odjeknu: - Dignite ga! - i oni ga ponovo podigoše u zrak, gdje se obješen za vrat počeo gušiti.
Još su ga jednom za rep povukli u prijašnji položaj, bockali ga u prsa i naglo ga ispustili ... ali tako naglo, da mu se tijelo prevrnulo i on snažno pao svojim tijelom preko stolice. Ono malo zraka, što je preostalo u njemu od davljenja, činilo se, da je iz njega izišlo od snažnoga pada. Blijesak u njegovim očima bijaše mutan kao u luđaka. Strahovito je hvatao zrak, a glava mu se ljuljala amo-tamo. Slina mu je curila iz usta, a krv mu tekla iz nosa.
- Dižite ga! - derao se Mulcachy.
I opet Ben Bolt bi lagano dignut u zrak; strahovito se gušio, jer mu je nategnuti okovratnik stiskao dušnik. Tako se divlje bacao još prije, nego što mu je dno izmaklo pod nogama, i propinjao se naprijed i natrag, a kad su ga potpuno podigli, njegovo se tijelo klatilo poput golema njihala. Opet je bio pušten na stolicu i samo jedan mali dio sekunde držao se kao čovjek, koji sjedi na stolici. Zatim užasno riknu i skoči.
To nije bilo ni režanje, ni kvrčanje, ni rikanje, taj je urlik bio običan vapaj za nečim, što se slomilo u njemu. Promašio je Mulcachyja za nekoliko palaca, kad mu je drugi slijepi metak eksplodirao u drugoj nozdrvi, ljudi su ga užetom tako naglo trgli natrag, da su mu gotovo prebili šiju.
I ovaj put, naglo spušten, on utonu u stolicu kao napola prazna vreća brašna i nastavi tako tonuti, dok nije njegova velika žutosmeđa glava klonula, a on se napol zguren srušio na pod, bez svijesti. Crni i natečeni jezik ispade mu iz usta. Dok su na njega izlijevali kablove vode, on je stenjao i cvilio. I tako se svršila prva vježba.
- Sve je u redu - govorio bi Mulcachy svaki dan, kako se vježbanje nastavljalo. - Strpljenje i trud postići će tu majstoriju. Ja ga imam u svojoj vlasti. On me se boji. Potrebno je samo vremena, a vrijeme povećava vrijednost životinje, kao što je on.
Nije se odmah prvi dan, ni drugi, a ni treći, ono nešto slomilo u Ben Boltu. Ali na kraju četrnaestog dana slomilo se. Došlo je naime vrijeme, kad je Mulcachy udario drškom biča stolicu, a pomoćnik kroz rešetke željeznom viljuškom bocnuo Ben Bolta u rebra, i Ben Bolt se - svakako, samo ne kraljevski - došuljao kao premlaćena ulična mačka, u sažaljenja vrijednu strahu, i dogmizao do stolice te sjeo na nju kao čovjek. On sada bijaše odgojen tigar. Dok je tako sjedio i žalosno oponašao čovjeka, njegovu su pojavu mnogobrojni gledaoci smatrali još i sada odgojnom. (str. 219)
***
Drugi slučaj, St. Eliasov slučaj bijaše teži, jer je bio smatran Mulcachyjevim neuspjehom, jednim od rijetkih, iako su svi priznali, da je to bio neizbježiv neuspjeh. St. Elias bijaše golemo čudovište od medvjeda s Aljaske, koji bijaše dobroćudan pa čak i domišljat i šaljiv na medvjeđi način. Ali on imaše svoju volju, koja je bila isto tako tvrdoglava, kao što je i on bio velik. Njega su mogli nagovoriti, da napravi neke stvari, ali ga nisu mogli na to prisiliti. A u školama za dresiranje životinja, gdje se točke moraju odvijati kao sat, ima malo vremena, gotovo ništa za nagovaranje. Svaka životinja mora izvesti svoju točku bez oklijevanja. Gledaoci neće trpjeti da čekaju, dok krotitelj kuša privoljeti zlovoljnu ili lukavu životinju, da izvede ono, za što su gledaoci platili, da vide.
Tako je St. Elias protiv svoje volje primio prvu obuku. To je bila također i njegova posljednja obuka i nikada nije dospjela u arenu, jer se svršila u njegovu kavezu.
Uhvaćen na uobičajeni način, sve mu četiri noge bijahu provučene kroz rešetke, a glava, uz pomoć mučnog ovratnika, uz rešetke. Prije svega su ga manikirali. Svaki njegov golemi nokat bi odrezan upravo do mesa. To su ljudi van kaveza učinili. Onda mu je Mulcachy s unutarnje strane kaveza probio nos. Nije to bila tako laka operacija, kako to zvuči. Taj je ubod bio prava rana. Utjeravši instrumenat u goleme medvjeđe nozdrve Mulcachy je isjekao čitav okrugli komadić živoga mesa. Mulcachy je znao, kako valja postupati s medvjedima. Da se nedresiran medvjed prisili na posluh, uvijek je potrebno odmah djelovati na koje osjetljivo mjesto. Uši, nos i oči jedina su pristupačna osjetljiva mjesta, a kako oči ne dolaze u obzir, preostaju dakle nos i uši kao dijelovi, na koje se može utjecati.
Kroz tu rupu u nosu Mulcachy je odmah provukao prsten od željeza. Kroz taj prsten provukao je duge vođice, koje zaslužuju to ime. Svaki nepokorni ispad mogao je kroz cijeli St. Eliasov daljnji život čovjek uvijek zapriječiti na taj način, što je držao duge vođice.
Njegova sudbina bijaše zapečaćena i određena. Zauvijek, dokle god bude živio i disao, on će biti zatočenik i rob užeta u prstenu njegova nosa. (str. 222)
***
Baš toga je dana Harris Collins prodao dragocjen savjet nekom vlasniku lavova, koji ga je nužno trebao. (...)
- Ovi će lavovi živjeti još mnogo godina, jer su naučili na sužanjstvo - tumačio je Collins. - Ako uložite novac u mlade lavove, izlažete se velikoj opasnosti. A možete krasno nastaviti tu majstoriju sa starima. Jedino što morate učiniti, jest, da poslušate moj savjet ...
(...)
- Pustite struju u kavez - reče Collins.
Isprva taj čovjek nije mogao razumjeti, ali ubrzo mu je počelo svitati.
- Vi mislite ... ?
- Baš to - potvrdi Collins. - I nitko to ne mora opaziti. Obične će baterije biti sasvim dovoljne. Možete ih lijepo smjestiti ispod kaveza.
Kad bude spremna, Izidora će morati samo stati na dugme; a kad struja prođe kroz njihove noge, ako onda ne budu skakali i nadjačali orkestar, ne samo da mi ne morate platiti tri stotine, nego ću vam ja još dati tri stotine. Znam ja to. Vidio sam, kako se to radi, i nikad bez uspjeha. To je upravo tako, kao da plešu na crvenoj usijanoj peći. Oni skaču u zrak i uvijek, kad se dočekaju na noge, oprže ih.
- Ali na to ćete ih morati polako privikavati - opomenu ga Collins. - Pokazat ću vam, kako ćete to učiniti. Prvo pustite slabu struju, a onda prema svršetku sve jaču i jaču. Na to se neće nikada priviknuti. Dokle god budu živjeli, plesat će isto tako živo kao i prvi put. (str. 189)

Kava je na stolu. Kao i čokolada. Soba je čista k'o apoteka (ok, možda malo pretjerujem). Spremam se na... učenje!!! Ako preživim ovaj tjedan bez ikakvih ocjena koje mi ne pašu, i ako se u međuvremenu ne srušim od neispavanosti, umora i prevelikih količina ispijene kave, u subotu ću i i onda još malo !!!
Ali prvo treba preživit.... želim vam svima puno sreće, znam da će meni trebati
bye bye


EDIT
Prošlo je 7 a ja jos nisam niš ni takla.....hehe... ali sam zato umijeće kuhanja kave i lakiranja noktiju dovela do savršenstva.....
Kvragu, sad moram krenut.....ma ne ne idem radit palačinke

Posto je dvije godine zaredom bio otkazan, festival elektronske glazbe Love Parade ponovno će se odrzati 15. srpnja 2006. u Berlinu, priopćio je u utorak glasnogovornik organizatora Maurice Maue.

U 2004. i 2005. festival je bio otkazan zbog nedostatka novca. Ove godine tv-postaja McFit izdvojila je milijun eura za tvrtku koja organizira paradu, Love Parade SARL.

No iznos ne pokriva ukupne troskove koji se procjenjuju na vise od dva milijuna eura. Potraga za sponzorima se nastavlja.

Uprava, kao i pravila festivala, izmijenjeni su. Vlasnik McFita Rainer Schaller je i novi glavni direktor tvrtke Love Parade SARL.

Organizatori po prvi put planiraju besplatno dati kola na raspolaganje sudionicima.

Gledatelji mogu putem Interneta sudjelovati u sastavljanju povorke. Svi stilovi elektronske glazbe dobro su dosli.

Love Parade u 2006. treba se odrzati tjedan dana nakon zavrsetka Svjetskog nogometnog prvenstva, a u njemu bi trebalo sudjelovati četrdesetak kola.

Organizatori predvidaju milijun sudionika.



Coming,anyone???

Po tko zna koji put nasli su se i po tko zna koji put osjetila je sigurnost, svu ljepotu svijeta i radost zivljenja... A naravno, tu su bili i dobri stari leptirici u trbuhu koji nisu prestajali ni nakon 3 mjeseca... No, on se danas cinio drukcijim nego inace, bio je vidljivo uznemiren. Pitala ga je sto mu je, no on je samo odmahnuo glavom i poceo pricati o necem desetom. No dobro, valjda nije nista vazno. Otisli su u vecernju setnju uz rivu a potom su sjeli u mali jazz kafic gdje su svirale predivne ljubavne pjesme, sve je bilo kao san... Sve dok kao iz vedra neba nije rekao: "I don't know how to tell you this, it's breaking my heart... I have to go back to London in a week. I'm so sorry, my love, there's nothing I can do."
Ne. Ovo se ne dogada. Nije istina. Svaki cas cu se probuditi. Molim te, reci da nije istina. Polako, ljutnja se pretvorila u bijes. Kako mi mozes ovo uciniti?! Nakon svega sto smo prosli! Ne mogu vjerovati sto mi radis!!! Histericno se derala. On ju je zagrlio, izveo iz kafica i kroz plac je pokusao utjesiti... "nisam ja kriv, vjeruj mi.. I mene jednako boli, sve bi dao da mogu ostati... " A ona se utisala i kroz suze ponavljala: Nemoj otici, preklinjem te, preklinjem te... Pocela je padati kisa, lijevalo je po njima, a oni su ostali stajati na ulici, zagrljeni i placuci...

I tako, prolazili su dani, pa i tjedni njihove srece. Pokoja svadica tu i tamo, nista strasno. Obozavala je sve u vezi s njim, svaku njegovu musicu koju je samo ona znala, njegove stavove, zelje, razmisljanja... Voljela je s njim raspravljati o svakakvim temama (rijetko se nadu tako pametni deki), voljela je zafravati se s njim, a ponekad joj je bio dovoljan samo jedan njegov pogled, smjesak, da izbrise svu njezinu nesigurnost, tugu, nemir... Otkrila je dimenzije ljubavi za koje nije ni znala da postoje, do one granice kada shvatis da zivis samo zbog njega...
Jedan dan spustili su se do plaze oko 7 navecer, sjela je izmedu njegovih nogu i omotao je svoje ruke oko nje. Tako su u tisini sjedili gotovo sat vremena, promatrajuci zalazak sunca... A onda je cula te tri rijeci koje su bile gotovo suvisne, ali su joj se zauvijek urezale u pamcenje. Njezno joj je prisapnuo: "I love you." Sve je bilo tako savrseno, ali nesto ju je steglo oko srca i sjetila se izreke koja je zvucala tako prokleto stvarna: sve sto je lijepo, kratko traje... Pogledala ga je u oci i, once again, vise nista nije bilo vazno...

Kao sto je i obecao, sutra joj je poslao poruku. Otisli su na kavu i otkrila je da imaju toliko toga zajednickoga, da je on full sarmantan, duhovit, pametan i pazljiv decko. Cak je jednoj bivsoj curi dok su jos bili zajedno napisao pjesmu... so cute. A koliko je vidjela, ni on prema njoj nije bio bas ravnodusan... Povjerila mu se o svojim zeljama da se preseli u London, i cinilo se da on jedini razumije njezinu ljubav prema tom gradu. Cak se i nasalio da bi njih dvoje mogli biti cimeri... Ah, if only wishes could come true, pomislila je. A onda su izasli na jos jednu kavu, pa jos jednu... Svako jutro prije ili poslije skole, to je bio njihov mali ritual. Ha, ovisnik o kavi, pa to je bila njezina srodna dusa! A onda je pao i prvi poljubac. Nesto predivno, ljubila se ona vec ali ni s kim tako savrseno. Mozda zbog toga sto je osjecala da se polako, ali sigurno, zaljubljuje...

Bila je subota navecer. Navratila je s frendicom u najdrazi disko i odmah spazila jednog preslatkog decka... Pita ljude tko je on, no samo su joj znali reci da ga jos nitko ne pozna. A tip je bio olicenje njezinih snova: malo visi od nje, smeda kosa i oci, piercing na bradi... ma savrseno. I tako, noc odmicala, i ona ga je pitala ako ima upaljac. "Sorry, I don't speak croatian." Opla, jos i englez, pa ovo je bolje od ocekivanog. Oni poceli pricati, na engleskom, naravno. Ispalo je da on zivi u Londonu, i to u Notting hillu, gdje je ona visila svaki petak kad bi dosla po ljeti na praznike kod tetke. Rekla mu je, nikad neznas, mozda su se vec i sreli, a on njoj: "I'm sure I'd remember such a beautiful girl". Sva se rastopila.... Rekao je da ima 17 godina i ostaje u Rijeci par mjeseci sa roditeljima... Potpuno ju je opcinio, u tih 15 minuta sto su pricali, osjecala je kao da ga poznaje cijeli zivot. Vec je bilo kasno i morala je ici doma. Razmijenili su brojeve mobitela i obecao je da ce joj poslati poruku sutra da odu nekamo na kavu... Cijelu noc nije spavala, lebdila je na oblacima i jedva cekala sutra...

evo, pisem novi post da mi se vrati blog... a nemam inspiracije... vani je ruzno i tmurno i bljak i jos je nedjelja pa moram ucit... neeeeeeeeeeeeeee...............
joooj imam jednu taako lijepu pricu ali mi se neda sad pisat u preduga je... mozda nekom drugom prilikom...
kiss svima ;)

Man: "Is this seat empty?"
Woman: "Yes, and this one will be too if you sit down."

Man: "Haven't I seen you some place before?"
Woman: "Yeah, thats why I don't go there anymore."

Man: "Your place or mine?"
Woman: "Both. You go to yours and I'll go to mine."

Man: "I'd really like to get into your pants."
Woman: "No thanks. Theres already one asshole in there."

Man: "I'd like to call you. Whats your number?"
Woman: "Its in the phone book."
Man: "But I dont know your name."
Woman: "Thats in the phone book too."

Man: "Hey baby, whats your sign?"
Woman: "Stop!"

Man: "I know how to please a woman."
Woman: "Then please leave me alone."

Man: "I want to give myself to you."
Woman: "Sorry, I dont accept cheap gifts."

Man: "I can tell that you want me."
Woman: "Ohhh... Your so right. I want you... to leave."

Man: "If I could see you naked, I'd die happy."
Woman: "Yeah, but if I saw you naked, I'd probably die laughing."

Man: "May I see you pretty soon?"
Woman: "Why? Dont you think im pretty now?"

Man: "I'd go through anything for you."
Woman: "Good! Lets start with your bank account."

Man: "I would go to the end of the world for you."
Woman: "Yes, but would you stay there?"

Man: "Shall we go see a movie?"
Woman: "I've already seen it."

Man: "Can I buy you a drink?"
Woman: "Actually I'd rather have the money."

Man: "I'm a photographer. I've been looking for a face like yours."
Woman: "I'm a plastic surgeon. I've been looking for a face like yours."

Man: "Will you go out with me this Saturday?"
Woman: "Sorry, I'm having a headache this weekend."

Man: "What would you say if I asked you to marry me?"
Woman: "Nothing. I can't talk and laugh at the same time."

Man: "Hi. Didn't we go on a date once? Or was it twice?"
Woman: "Must've been once. I never make the same mistake twice."

Man: "Your face must turn a few heads."
Woman: "And your face must turn a few stomachs."
[B]
Man: "Go on ,don't be shy. Ask me out."
Woman: "Okay, get out."[/B]